Yunet
 

Društvo

STARI ZANATI: Odavno na ulicama grada ne srećemo odžačare

TV Kikinda • Redakcija TV Kikinda • 31. decembar 2022. •

STARI ZANATI: Odavno na ulicama grada ne srećemo odžačare

Povezivanje odžačara sa dobrom srećom i zdravljem, nije mit. U to nas je uverio jedini preostali odžačar u Bašaidu i okolini, Stevan Felbab, koji, iako u penziji, već preko četrdeset godina i dalje čisti i osposobljava dimnjake za novu sezonu. Odžačar Steva doživeo je brojne avanture baveći se zanatom koji izumire, a najviše mu je drago što je čisteći dimnjake, kako kaže, spasao mnogo života.

Kada zagusti i dimnjak ne dimi, tu je odčačar Steva. To znaju svi u Bašaidu, ali i okolnim selima. Iako se dobrim delom stanovništvo odlučuje za nove načine grejanja, mnoštvo je domaćinstava koji još koriste ogrev na čvrsto gorivo, najčešće na drva, zbog čega ovaj zanat još nije izumro. Zanat nije, ali majstora gotovo da nema, a mladi nisu zainteresovani da se obuče. Majstor Steva je jedan od retkih preostalih odžačara, koji ovaj zanat čuva od zaborava. I danas je aktivan, i već preko četrdeset godina čisti i osposobljava dimnjake za novu sezonu. Nekada je morao i u školu da se posebno obuči za ovaj zanata.

– Pa nema više dimničara, evo bio sam pre neki dan, komšije su me zvale da im očistim dimnjak, bio je zapušen, pa sam morao iako sam u penziji. Kako da ih ostavim, moraju da se greju. Otišao sam, uradio i nisam ni naplatio, sedmemo, porazgovaramo, popijemo kafu i tako. Ja sam školu završio 82.godine, morao sam I na polaganje, morao sam da položim zaštitu na radu, zaštita od požara, a imao sam i taj marksizam i nisam voleo da idem u školu, a I dan danas bi bio dimničar, jako je lepo bilo, ljudi su me lepo dočekivali,poštovali, i ja sam njih, bilo je svega, kaže Steva Felbab, odžačar.

Posao odžačara je težak, a Stevi je vremenom prerastao u ljubav. Kada bi se ponovo rodio, kaže, isto bi se bavio ovim zanatom I ne može sebe da zamisli u nekom drugom zanimanju, iako je veoma rizičan, Jer, ko se boji visine, teško da može da ga radi.

– Teško je biti dimničar, radili smo i kotlove, ideš zimi,prali smo kotlove od kiseline, masna soda, na Metanolu sam išao gore na dimnjak, u Livnici sam radio, u Naftagasu, prljav je jako posao, ali sam to voleo, i danas bi opet bio dimničar.

Pune 32 godine Steva je čistio dimnjake velikih firmi i u domaćinstvima. Nije da nije hteo u penziju, i to posle odrađenog staža u komunalnom, potom u Energetici, pa Toplani.. Majstor Steva je hteo, ali nije mu dao zakon, jer falilo mu je, ne godina staža, već godina života. Penzionisao se lane, kada je napunio 59 godina. Kaže da je nekada u Kikindi bilo 22 odžačara, a danas ne mogu da se izbroje ni na prstima jedne ruke.

– Žalosno je to što nema dimničara, pre se više ložilo na čvrsto gorivo, a sad je sve modernije, na vrelovodu. Bilo nas je 22 dimničara, a sad nema više ni jednog, kaže Steva.

Generacijama se veruje da je sreća videti dimničara, pa bi tako oni koji ga vide štipnuli osobu kraj sebe ili uhvatili za dugme na odeći, a onda bi požeželi želju. Steva navodi da mu je drago što njegova pojava izmami osmehe na licima. Bilo je tokom 32 godine radnog i 8 leta beneficiranog staža brojnih anegdota, kaže prisećajući se tog razdoblja njegovog života, s osmehom na licu.

– Kad smo išli ulicom, viču eno ga dimničar i vataju se za dugme. Trebalo je da se zna kad je dimnjak zapušen. Bilo je u dimnjacima svega. Kad mastori prave kuću ako gazda nije dobar, majstori stave šešir i kad stavimo ogledalo ne vidi se, a četkom ga izbacimo, ciglu ubace ili kantu maltera, svašta je bilo, priseća se ovaj vremešni odžačar.

I dan danas majstor Steva priseća se svake ulice u Kikindi u koju je kročuo i čistio dimnjake, nekada jedan i 10 puta godišnje. I ne samo to, spasao je mnoge živote, pa su dimničari nekada imali i preventivnu zdravstvenu ulogu, zbog čega je prava šteta što ih više gotovo i nema.

– Leti smo palili dimnjake, zimi se išlo u svako selo, i u Kikindu. Znam svaku kuću, 32 godine sam ulazio kuće, recimo sećam se da je u protočnom bojleru u Hajduk Veljkovoj bio zaglavljen golub u saću od bojlera. Raznih je situacija bilo. Kad smo otišli na Teremijski drum, otvorili vrata i vidimo mokri zidovi, vratanca otpala, zapušen dimnjak, i spasili smo nečiji život, priseća se odžačar Steva.

Mnogobrojne opasnosti dolaze od zapušenih odžaka, od situacija gde dim, odnosno veoma štetan ugljen-monoksid, kroz pukotine može ulaziti u stambeni prostor do vrlo mogućih, tzv. samozapaljenja koja se vrlo lako šire. Majstor Steva posebno upozorava da loženje sirovih drva, koja se u ložištu moraju osušiti da bi gorela, izaziva brzo prljanje dimnjaka, zbog čega dolazi do stvaranja smole, zapušenja, pa i zapaljenja.

– Pre grejne sezone trebalo bi da se prekontrolišu zidovi od gasa, jel dimnjaci od gasa kad je zapušen, može da dođe do neželjenih posledica. A dimnjak od čvrstog goriva kada je zapušen ono se vidi, neće da gori, dimi se I najbolje bi bilo da se prekontroliše, I kad se kreći očisti se dimnjak, izvadi se gar iz taložnika da se ne bi upalio jer kad se loži suvo, ako cevi od peći nisu očišćene, oće da se upali dimnjak. U dimnjak ne sme da se baca voda kad se dimnjak upali jer dođe do eksplozije dimnjaka, upozorava odžačar Steva.

Svojim dugogodišnjim radom i trudom majstor Steva se dokazao u svom poslu. Dodaje kako mu se nikada niko od mlađih generacija nije javio sa željom da nauči ovaj zanat. Ipak, nada se da će se u budućnosti pojaviti neko ko će želeti da nastavi tradiciju odžačara.

Preporučujemo još …


Vojvođanska događanja
Pregled dana - video

vojvodanska-dogadanja
Budi human - Helena
Privredna akademija Novi Sad