Pripovijeda jedan čovjek: Sanjao sam da sam bio kod dragog Boga. Pokucao sam mu na vrata te rekao da bih rado popričao s njim ako ima malo vremena za mene.

Nasmiješio se i rekao da je njegovo vrijeme beskrajno pa stiže na sve. “Što te zanima?”- upita me dobrohotno. “Mene bi zanimalo što Ti smatraš da je najneobičnije kod današnjeg čovjeka?” Ovako mi je odgovorio: „Držim vrlo neobičnim to:

Da ne vole biti djeca, nastoje što brže odrasti, a kad odrastu, onda čeznu da se vrate u djetinjstvo.
Da su spremni žrtvovati čak i zdravlje da steknu mnogo novca, a onda troše silan novac da steknu natrag zdravlje.
Da uzbuđeno istražuju budućnost tako da zaborave na sadašnjost, pa tako ne samo da ne žive budućnost, nego niti sadašnjost.
Da tako žive kao da nikad neće umrijeti, a tako umiru kao da nikad nisu živjeli.“ Dalje sam pitao: „Kao Otac, što bi želio da im prenesem kao poruku?“

Odgovorio mi je: „Reci im:
Da nauče da se ljubav ne može silom dobiti ni od koga, nego treba živjeti da nas drugi mogu voljeti.
Da nije najvrjednije to, što bismo željeli postići u životu, nego tko su ti koji stoje uz nas.
Da prihvate da nije bogat onaj koji posjeduje najviše, nego onaj tko treba najmanje.
Da nauče kako je dovoljno nekoliko sekundi da zadaju duboke rane onima koje vole, ali potrebne su duge godine da se te rane zacijele.
Da se oprostiti može naučiti samo praštanjem.
Da treba naučiti da se sve može kupiti za novac osim sreće.
Da dvoje ljudi mogu gledati istu star i vidjeti dvije različite stvari.
Da treba naučiti da je istinski prijatelj onaj koji sve zna o nama a ipak nas voli.“ Kod rastanka zahvalio sam se Bogu za ove riječi, a on je još dodao: “Ljudi zaborave što si rekao i što si radio. Ali će se uvijek sjećati osjećaja koje si u njima probudio.“

U liturgiji uskrsne noći obnovit ćemo svoja krana obećanja. Neka to bude čin zahvalnosti za dar vjere, ali i odlučno obećanje da ćemo životom, djelima i riječima svugdje i uvijek svjedočiti o Isusu Kristu, koji je umro, ali je i uskrsnuo te živi i vlada i sada i zauvijek.

Neka kršćanska vjera u nama budi najplemenitija ljudska osjećanja i naš život usmjerava neprolaznim vrijednostima.

U ime katoličkih svećenika Somborskog dekanata Subotičke biskupije i u svoje osobno ime, svima koji Uskrs slave, bilo po gregorijanskom bilo po julijanskom kalendaru, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!