Ivona i Marko Božović pre devet godina otpočeli su sa proizvodnjom, a kasnije i kiseljenjem kupusa u okviru svog poljoprivrednog gazdinstva, a ovaj posao im je postao porodični hobi.

U svojoj bašti na oko šest ari uzgajaju beli futoški kupus koji se pokazao kao najbolja sorta za kiseljenje i pogodan je zbog svojih tankih listova. Svake godine posade oko 1.500 biljaka kupusa, a godišnje proizvodu između tri i četiri tone. U svojoj kupusari tokom zime ukisele i dodatne dve tone, koje nabavljaju od svojih prijatelja.

Naši sugrađani kisele dve vrste kupusa – u glavicama, takozvane prokole, kao i ribanac, odnosno sečeni kupus, koji se najčešće koristi za salatu i kao podvarak. Za dobar kiseli kupus najvažnija je jednostavnost, ističu Božovići.

Tokom procesa kiseljenja potrebno je povremeno pretakati rasol kako bi se izjednačio u svim delovima bureta. Tako ispravno čuvan mesecima može da traje i da se bez problema koristi sve do proleća, kada se ljudi obično preorijentišu na sveže povrće.

Kako je pred nama sezona krsnih slava, potražnja za kiselim kupusom je sve veća, a domaćice ga uglavnom koriste kako bi na trpezu pred svoje goste iznele sarme, bilo mesne, bilo posne.

Preporuka onima koji sami kisele kupus jeste da ga čuvaju u neprovidnom buretu na tamnom mestu, kako bi se sačuvale sve njegove najbolje osobine i vrhunski ukus.